U sklopu Međunarodnog festivala književnosti Galovićeva jesen, najznačajnije književne manifestacije Koprivnice i Podravine, koji se u Koprivnici održava u sjećanje na jednog od najvećih hrvatskih pjesnika dijalektalne poezije, dodjeljuju se nagrade za najbolja djela zavičajne tematike nazvane „Fran Galović“ i „Mali Galović“. Ove je godine Jesen održana trideseti put, a jubilarna nagrada u učeničkoj konkurenciji „Mali Galović“ pripala je Veroniki Bajsar iz Otrovanca, učenici trećeg razreda Strukovne škole Virovitica, za pjesmu na kajkavskom narječju Kam dale? Veronikina mentorica je profesorica Marija Karácsonyi. Nagrada „Mali Galović“ provodi se na nacionalnoj razini pa su sudjelovali učenici iz cijele Hrvatske. Među stotinjak radova učenika osnovnih i srednjih škola organizatori su dodijelili tri ravnopravna „Mala Galovića“. Uz Veroniku nagrađene su i: Una Bebek iz Osnovne škoe Braća Radić Koprivnica za pjesmu Zanavek zgubleni svet (mentorica Ivana Pintarić) i Tena Šegović iz Gimnazije Josipa Slavenskog Čakovec za pjesmu Boje sreće (mentorica Zlata Grahovec Soldat). O najboljim radovima odlučilo je prosudbeno povjerenstvo u sastavu: Zoran Maljković, Tomislav Zagoda i Darko Pernjak.

Nagradu „Fran Galović“ dobio je Igor Beleš za roman „Listanje kupusa“. Nagrade su dobitnicima uručene na završnoj svečanosti u koprivničkoj galeriji „Mijo Kovačić“. Laureatima su čestitali visoki uzvanici društvenog i političkog života grada i županije, kao i predstavnici Društva hrvatskih književnika i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Za Veroniku, koja je bila spriječena prisustvovati svečanosti, nagradu je primila njezina mentorica.

Razgovarali smo s Veronikom u povodu ovog uspjeha

Veronika, kako se osjećaš kao dobitnica nagrade „Mali Galović“?

- To što sam dobila ovu nagradu zaista me učinilo sretnom, ali i ponosnom. Iskreno, nisam se nadala ovakvom uspjehu tako da sam ugodno iznenađena ishodom.
Kakva su tvoja iskustva s pisanjem? Što, otkada  i o čemu pišeš?

- Još sam u petom razredu razvila ljubav za pisanje te sam sudjelovala u radu literarne skupine. Volim pisati o raznim temama i uvijek pokušavam nasmijati ili dirnuti onoga koji će čitati moja djela dok mi tragične i osjetljive teme baš ne leže. Moram priznati, češće od „pravog“ pisanja na papiru zapisujem svoje misli jer neki trenutci jednostavno probude misli, a takva vrsta inspiracije često pobjegne prije nego što ju se uspije prenijeti na papir.
Kakav je tvoj odnos prema kajkavštini? Koliko se njome služiš i kakva je situacija u tvojoj obitelji i okolini?
- Iako živim u kajkavskome kraju, majka mi je štokavka pa sam zbog nje i ja više okrenuta štokavskom narječju, no otac mi je kajkavac te mi je njegova pomoć s odabirom riječi za pjesmu mnogo značila.
Gdje vidiš kajkavsko narječje u svom budućem životu?
- Ja možda nisam sto posto kajkavka, ali djelić mene će zauvijek to biti i mislim da će se uvijek pronaći sjajne prilike poput ovog natječaja da se prisjetim kajkavskog narječja kao svoje ostavštine koju treba čuvati, a ne zaboraviti.

Donosimo i nagrađanu pjesmu Veronike Bajsar.

Kam dale? 

Tmuren je denes den. 

Mene pela cug ažuren. 

Gledim siv grad v koj sam došel, 

Kroz misli mi je kraj moj prošel. 

Ko bu mesto mene trsje flaksal, 

za vreme vročine letne sav malaksal. 

Ko bu gledel jeseni moje lepe, zlatem ofarbane 

i dunjom slatkom navek namirišljane. 

Kad bum opet videl zime svoje ladne, 

deklice kaj anđelke prave i snega pune grane. 

Kad bum v proleće opet črlene makove vidil, 

Dok livadam zelenim uz veter plešu im se divil. 

Ah, kraju moj, gda bum te opet videl? 

Grad buren z cestam sivim nije mi se svidel. 

Više čuti nemrem pesmu starih pajdaša, 

nit videt lepotu zlatnih salaša. 

Stadu brige v glavi da se roje, 

dok pred menom dve ceste stoje. 

Jedna me oče na nogu visoku pelati , 

a druga na peščanu stazicu vratiti. 

Srce sad me pita uz velike žale: 

Kam dale? 

K hiži svojoj dal da gibam, 

il po tuđem da do na kraj života skitam. 

tmuren – tmuran; denes – danas; den – dan; pela – vozi; cug – vlak; ažuren- brz; gledim – gledam; v – u, koj – koji; došel - došao;  prošel - prošao; ko – tko;  bu - će; mesto – umjesto; 

trsje – vinograd, flaksal – kosio; vreme – vrijeme; vročine - vrućine; letne – ljetne; malaksal – umarao se; gledel – gledao; lepe – lijepe;  zlatem – zlatom; ofarbane – obojane; navek – uvijek; namirišljane - namirisane; videl, vidil – vidio; ladne – hladne; deklice - djevojčice; kaj - što; proleće - proljeće; črlene - crvene; veter – vjetar; gda – kada;  bum – budem; buren – buran; z – s/sa; cestam – cestama; svidel – svidio; nemrem – ne mogu; pesmu – pjesmu; pajdaša - tamburaški bend; videt – vidjeti; lepotu – ljepotu; pred menom – preda mnom; dve – dvije; oče - hoće; pelati – voditi; na visokoj nozi - živjeti dobro/ biti bogat; peščanu - pješčanu; kam dale – kamo dalje; hiži - kući; dal – dali; gibam - žurim; skitam – lutam 

Na fotografijama: sa svečane dodjele Nagrade „Fran Galović“ i „Mali Galović“.