Terenska nastava - Gradski muzej Virovitica

Novosti   |   23.01.2020.

Učenici 2.f razreda konobarskog i slastičarskog usmjerenja Strukovne škole Virovitica u okviru terenske nastave prema školskom kurikulu u subotu 11. siječnja 2020. posjetili su novoobnovljeni Gradski muzej Virovitice koji se nalazi u dvorcu Pejačević. Donosimo njihove osvrte na taj događaj.

 

Dosada? Ne!

Vrlo lijepo dizajniran muzej s mnogo prostorija koje sadržavaju različite povijesne priče i materijalne stvari bile su zanimljive svima. Mogli smo se okušati u piljenju drva, raznim mozgalicama ili križaljkama, a mogli smo osjetit čak i miris šume. Slušali smo i gledali razne videozapise u kojima se govori o nekom događaju iz virovitičke povijesti. Maketa grada Virovitice za vrijeme turskih osvajanja prikazala nam je kako su Turci osvojili grad Viroviticu. Prostorija s umjetničkim slikama prikazuje neke od likovnih radova koji su bili izrađeni u to vrijeme.

Meni su najzanimljivije bile tri stvari. Rukometna lopta iz 1960. godine zanimljiva mi je jer volim sport, a i drugačija je od drugih jer je cijela lopta šivana i izrađena od kože. Vilim Tičić, profesor tjelesnog odgoja u gimnaziji, 1948. godine donio je prvu rukometnu loptu u Viroviticu. Osnovao je rukometnu sekciju i nalazio se punih deset godina na njezinu čelu. Za to vrijeme „RK Lokomotiva“ bila je prvak Hrvatske i dva puta prvak Jugoslavije, a od 13. do 20. srpnja 1957. godine bila je dio organizacije prvoga svjetskog prvenstva u malom rukometu za žene.

Druga stvar koja mi se svidjela zbog toga što volim pričati o ratovima i zanimaju me takve stvari je kubura. To je naziv za stari pištolj iz 19. stoljeća kojim se ratovalo prije revolvera. Takvi pištolji sadržavali su punjenje od jednog metka, a zanimljivo je to što se morao zapaliti fitilj da bi se pucalo. Svaki vojnik naoružan takvim pištoljem uz sebe je morao nositi dvije barutnice. Jednu za barut, a drugu za streljivo. One su bile izrađene od rogova vola i krave i morale su biti poklopljene metalnim poklopcem kako bih se spriječio kontakt baruta i iskre koje bi nastale prilikom pucanja iz pištolja.

I treća meni zanimljiva stvar bila je porculanska lula za koju je bilo napisano da vrijedi kao zlato pa me zanimalo zašto. Sadnja i proizvodnja duhana na virovitičkom području započinje pedesetih godina 20. stoljeća. U to vrijeme duhan je vrijedio kao zlato, ostvario je prekretnicu u razvoju virovitičkih sela kao i gospodarski napredak podravsko-slavonskog kraja, od Pitomače do Slatine.

Svima nam se svidio posjet muzeju i bilo je stvarno lijepo razgledavati i čuti neke nove zanimljive priče iz prošlosti od naše voditeljice Jasmine Jurković-Petras. Volio bih opet posjetiti muzej, ali sa svojom obitelji da i oni vide da u muzeju nije dosadno, nego da ima jako puno zanimljivih stvari i priča.

Davor Crnojević

 

Posjet muzeju uljepšao radnu subotu

Dan mi je počeo jako loše kao i svaka radna subota, jer zašto bi netko subotom išao u školu. Dašak nade da mi dan ne bude u potpunosti upropašten bio je posjet Gradskom muzeju Virovitica koji je smješten u dvorcu Pejačević. Zaputili smo se ka dvorcu. Nakon što smo stigli, za oko mi je zapelo kako je sve uređeno, oko dvorca se nalazi šest jako lijepo uređenih mostova. Prije renoviranja dvorac mi uopće nije djelovao lijepo, štoviše, jedva ga se i moglo vidjeti jer je bio okružen drvećem. Kada smo ušli, iznenadio sam se kako je lijepo i moderno uređeno.

Prvo smo se zaputili u podrum gdje nam je voditeljica odmah pustila film o Virovitici. Nakon što je film završio, za oko mi je zapela nogometna lopta, barem sam tada mislio da je nogometna, ali kada sam se približio, shvatio sam da je to ustvari rukometna lopta. Profesor tjelesnog odgoja u gimnaziji Vilim Tičić 1948. donosi prvu rukometnu loptu u Viroviticu. Početkom 1949. osnovao je rukometnu sekciju pri školskom udruženju „Mladost“, kasnije RK Lokomotiva s muškom i ženskom ekipom punih deset godina Vilim Tičić nalazio se na čelu virovitičkog rukometa. Također u podrumu se nalaze mačevi, kubure, stare novčanice i crkveno zvono iz Brezovice, vidjeli smo i stari nakit i staro prijevozno sredstvo. Jako me se dojmila maketa grada na kojoj smo preko projekcije mogli vidjeti kako je izgledala buna i neki drugi događaji iz virovitičke prošlosti.

Nakon što smo razgledali sve u podrumu, popeli smo se na kat. Prvo smo posjetili odjel pod imenom „drvo“. Tamo se nalazi jedna kutijica s rupama. Nitko nije znao što je to. Ispostavilo se da je to kutija s mirisom šume i uistinu je. Kada pomirišite, stvarno osjetite miris šume. Tamo se nalazi i razno oruđe kojim su ljudi sjekli drva. Mogli smo se i sami okušati u piljenju drva. Mogli smo vidjeti kako je izgledala unutrašnjost kuća. Na krevetu smo vidjeli neku posudicu, voditeljica nas je pitala znamo li što je to. Nitko nije znao osim profesorice. Ispostavilo se da je to služilo za grijanje kreveta. Posjetili smo i prostoriju s raznim slikama. Vidjeli smo i prve početke Tvina. Na trećem katu mogli smo vidjeti narodne nošnje, slušati pjesme.

Dvorac je jako moderno uređen, također ima i puno raznih interaktivnih igara. Sve u svemu jako mi se svidjelo i uistinu mi je uljepšalo tu radnu subotu. Siguran sam da ću ga ponovo posjetiti.

Marko Dugandžija

 

Zanimljiv i atraktivan

Obilazak smo započeli tako što nam je kustosica pričala o povijesti dvorca i našega grada. Uvod u priču o povijesti Virovitice započeo je filmom te raznim zapisima i informacijama o bitkama za dvorac i o tome kroz što je dvorac prolazio s više vlasnika koji su se mijenjali kroz vrijeme. S pomoću makete grada i suvremene tehnologije mogli smo izabrati što želimo vidjeti iz povijesti: Od trgovišta do dvorca, Osmanlije zauzimaju dvorac, Hrvati ponovno osvajaju dvorac ili Bunu.

Uslijedio je dio nazvan „Drveno doba“; u njemu su sve prostorije posvećene naravno samo drvetu. U jednoj prostoriji mogli smo vidjeti imitaciju šume, osjetiti miris raznog drveća te čuti zvukove krčenja šuma i vidjeti odrezano drvo, vrste stabala, a mogli smo se okušati i u piljenju drva. Vidjeli smo razne rukotvorine od drva, saznali kako su prije izgledale sobe te stolovi, stolci i razni ormarići. Prikazano je kako su prije ljudi živjeli i što su koristili kako bi si olakšali život.

U muzeju smo mogli čuti i snimke starih pjesama, mikeški govor, vidjeti razna pomagala i narodne nošnje. Vjenčana haljina iz 18. st. dokazuje na primjer kako je izgledala moda u to vrijeme, kako su krojači šivali i tko je i kada mogao nositi. U 19. st. bio je to samo bogati sloj, ali u 20. st. širi se i među seoske mladenke te se počelo šivati po mjeri. Vidjeli smo još i razne narodne nošnje te plesove koji su se tada plesali i razne običaje za neke blagdane. Vidjeli smo dio crkve iz Sedlarice koja je uništena te su sada u muzeju izloženi neki sačuvani drveni dijelovi.

Sada kad je moderniziran, muzej je jako zanimljiv i atraktivan te može privući turiste. Svakako onaj tko voli prošlost i tko želi znati više o našem gradu i okolici, trebao bi posjetiti i razgledati muzej jer on nudi širu mrežu informacija što se ne spominju u školi te bi svakako trebalo pogledati.

 

Lorena Mitin

Za učenike


Restoran Strukovne škole Virovitica

Restoran je u sklopu zgrade Strukovne škole Virovitica. U njemu učenici konobari, kuhari i slastičari uz nadzor stručnog osoblja spravljaju i poslužuju jela i uče vještine svojeg budućeg zanimanja. Restoran je opremljen modernom opremom i svime što je potrebno da bi se gosti ugodno osjećali u njemu. Raspolaže s 80 mjesta.

Pogledajte jelovnik

Radno vrijeme

ponedjeljakne radimo
utorak10:00 - 15:00
srijeda10:00 - 15:00
četvrtak10:00 - 15:00
petak10:00 - 15:00
subotane radimo
nedjelja i
blagdani
ne radimo

Za nastavnike


Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića.